Objave

Stres i anksioznost kod dece

Stres i anksioznost kod dece

Stres koji deca danas osećaju dostiže razmere epidemije

 

Pomaganje deci da nauče da budu „najbolje ja“ u teškim situacijama može smanjiti anksioznost. Brze i nepromišljene reakcije na emocionalne okidače često mogu dovesti do neželjenih ishoda. Zastajanjem da bi posmatrali sopstvene reakcije, deca se osposobljavaju da efikasno odgovore na izazove i budu „najbolja ja“ verzija sebe u svim situacijama.

Statistika

SZO (Svetska zdravstvena organizacija) izvestila je da je depresija „glavni uzrok bolesti i invaliditeta“ za decu uzrasta od 10 do 19 godina širom sveta.

Još je zastrašujuće što je izveštaj otkrio da je samoubistvo treći vodeći uzrok adolescentne smrti iza saobraćajnih nezgoda i HIV / AIDS-a

Bez obzira na to odakle potičete, deca se svakodnevno bore sa onim što osećaju prema sebi. Učeći decu ovim veštinama u ranom uzrastu, možemo im pomoći da razviju otpornost, samopouzdanje i veštinu samo liderstva, tako da mogu da se nose sa usponima i padovima odrastanja.

Možda bismo mogli da prepoznamo stres u sebi, ali moramo početi da shvatamo da i deca mogu da dožive stres.

 

Šta se dešava kada iskusimo stres / anksioznost

Činjenica je da naša deca doživljavaju stres više nego ikada ranije i mi to moramo da prepoznamo i pomognemo im. Postoje pritisci u školi, ispiti, kontrolni zadaci, pritisak vršnjaka. Pored toga, deca osećaju stres roditelja (ili stres odraslih) i od odraslih uče kako da se nose (ili ne) sa stresom.

Anksioznost je fundamentalna ljudska emocija koja je priznata i prepoznata preko pet hiljada godina. U upotrebi je u psihijatriji i psihologiji od kraja 19. veka. Termin „anksioznost“ ima svoj koren u latinskim rečima „angere“ (stegnuti) i „anxietas“ (briga, nespokojstvo). Najpribližnije značenje u našem jeziku je osećanje unutrašnje teskobe, strepnje, zebnje, neodređenog straha praćeno unutrašnjom napetošću i psihomotornim nemirom. Anksioznost je neprijatna emocionalna reakcija, koja može da promeni celokupno čovekovo ponašanje i često je prati somatsko ispoljavanje.

Kao odraslima, često nam je teško priznati ako smo pod stresom jer nas društvo može ohrabriti da to ignorišemo i nastavimo dalje, bez obzira na to. Mnogi od nas žive sa svakodnevnim zabrinjavajućim mislima ili stalnim osećajem teskobe. Ako ne budemo pažljivi, ovo nas može brzo odvesti u dugotrajno stresno stanje. U poređenju sa odraslima, deca često ne znaju kako da prepoznaju stres niti kako da se izbore i da ga kanališu.

Svesnost ili prisutnost (mindfulness) može pomoći deci da postanu svesna svojih osećanja i bezbedno ih obrađuju, oslobađajući emocije tako da se ne nakupljaju unutra i ne stvaraju dugoročne poteškoće.

Ako smo dostigli stanje hroničnog stresa, ovi simptomi se mogu poništiti vežbanjem opuštanja, meditacije i vežbama pažljivih aktivnosti. Anksioznost aktivira simpatički nervni sistem i kao takav osećaj zabrinutosti često se oseća na mestima kao što su stomak, grudni koš i grlo. Disanje sa vizuelizacijom može da smiri nervni sistem i počne da vraća detetov logički mozak u redovno stanje.

 

Prepoznavanje simptoma

Kada se mlađa deca osećaju uznemireno, ona ne mogu uvek da razumeju ili verbalno izraze ono što osećaju.

Neki od simptoma koje možda primetite kod mlađe  dece  a koji mogu ukazati na anksioznost su:

  • razdražjivost,
  • plačljivost,
  • preterana privrženost,
  • poteškoće da sa zaspi ili se pak,  dete budi često noću,
  • iznenadno  mokri u krevetu.

Kod starije dece to može biti : 

  •  nedostatak poverenja da probaju nove stvari,
  •  ne mogućnost iznenada da se  vaše dete  suči sa svakodnevnim izazovima,
  •  loša  koncentracija,
  •  često odlaženje u toalet,
  •  izbegavanje određenih  mesta ili više osoba,
  •  problem sa spavanjem i ishranom,
  • nagli  ispadi besa,
  • predviđanje negativnih događaja  što je osnov anksioznosti,
  • izbegavanje svakodnevnih aktivnosti,
  • izbegavanje prijatelja ili  odlazaka u školu,i
  • izbegavanje izlaganju na nekim javnim skupovima i sl.

Dugoročna anksioznost utiče na emocioalni razvoj deteta, na njegovo samopouzadnje i samopoštovanje što usporava razvoj i znatno ometa opštu funkcionalnost deteta.

Preuzmite kontrolu nad svojim životom i porodičnim odnosima. Prijavite se na coaching ili radionicu