Pomaganje deci da nauče da budu „najbolje ja“ u teškim situacijama može smanjiti anksioznost. Brze i nepromišljene reakcije na emocionalne okidače često mogu dovesti do neželjenih ishoda. Zastajanjem da bi posmatrali sopstvene reakcije, deca se osposobljavaju da efikasno odgovore na izazove i budu „najbolja ja“ verzija sebe u svim situacijama.
SZO (Svetska zdravstvena organizacija) izvestila je da je depresija „glavni uzrok bolesti i invaliditeta“ za decu uzrasta od 10 do 19 godina širom sveta.
Još je zastrašujuće što je izveštaj otkrio da je samoubistvo treći vodeći uzrok adolescentne smrti iza saobraćajnih nezgoda i HIV / AIDS-a
Bez obzira na to odakle potičete, deca se svakodnevno bore sa onim što osećaju prema sebi. Učeći decu ovim veštinama u ranom uzrastu, možemo im pomoći da razviju otpornost, samopouzdanje i veštinu samo liderstva, tako da mogu da se nose sa usponima i padovima odrastanja.
Možda bismo mogli da prepoznamo stres u sebi, ali moramo početi da shvatamo da i deca mogu da dožive stres.
Činjenica je da naša deca doživljavaju stres više nego ikada ranije i mi to moramo da prepoznamo i pomognemo im. Postoje pritisci u školi, ispiti, kontrolni zadaci, pritisak vršnjaka. Pored toga, deca osećaju stres roditelja (ili stres odraslih) i od odraslih uče kako da se nose (ili ne) sa stresom.
Anksioznost je fundamentalna ljudska emocija koja je priznata i prepoznata preko pet hiljada godina. U upotrebi je u psihijatriji i psihologiji od kraja 19. veka. Termin „anksioznost“ ima svoj koren u latinskim rečima „angere“ (stegnuti) i „anxietas“ (briga, nespokojstvo). Najpribližnije značenje u našem jeziku je osećanje unutrašnje teskobe, strepnje, zebnje, neodređenog straha praćeno unutrašnjom napetošću i psihomotornim nemirom. Anksioznost je neprijatna emocionalna reakcija, koja može da promeni celokupno čovekovo ponašanje i često je prati somatsko ispoljavanje.
Kao odraslima, često nam je teško priznati ako smo pod stresom jer nas društvo može ohrabriti da to ignorišemo i nastavimo dalje, bez obzira na to. Mnogi od nas žive sa svakodnevnim zabrinjavajućim mislima ili stalnim osećajem teskobe. Ako ne budemo pažljivi, ovo nas može brzo odvesti u dugotrajno stresno stanje. U poređenju sa odraslima, deca često ne znaju kako da prepoznaju stres niti kako da se izbore i da ga kanališu.
Ako smo dostigli stanje hroničnog stresa, ovi simptomi se mogu poništiti vežbanjem opuštanja, meditacije i vežbama pažljivih aktivnosti. Anksioznost aktivira simpatički nervni sistem i kao takav osećaj zabrinutosti često se oseća na mestima kao što su stomak, grudni koš i grlo. Disanje sa vizuelizacijom može da smiri nervni sistem i počne da vraća detetov logički mozak u redovno stanje.
Neki od simptoma koje možda primetite kod mlađe dece a koji mogu ukazati na anksioznost su:
Kod starije dece to može biti :
Preuzmite kontrolu nad svojim životom i porodičnim odnosima. Prijavite se na coaching ili radionicu