Vaš tinejdžer je u tranziciji prema zreloj dobi, i on luta tražeći vlastiti identitet i nezavisnost. Kada vaš tinejdžer ne reaguje i ne ponaša se kao što se ponašao dok je bio malo dete vi kao roditelj prisiljeni ste pokušati nešto drugo, a bez pravilne edukacije gotovo uvek se vraćate na stare mere što dovodi do svađe, gubljenje živaca, ružnih reči, lupanja vratima...
Današnji tinejdžeri, za razliku od vas, roditelja, imaju kraći fitilj, drugačiju pažnju, pa svaki pokušaj da se stavite u nadmoćniji položaj odmah nailazi na neuspeh i otpor. U ovom uzrastu vaše dete odjednom gleda kroz vas, ne vidi vas, izgleda kao da sluša, a ne čuje. Lupa vratima od svoje sobe, traži da kucate pre nego uđete u sobu, kada priča telefonom, priča u šiframa, a o vama misli da ste dosadni i sigurno ga ne razumete. Ponaša se superiorno, čudno se oblači, nikad se ne izvinjava, laže ili ćuti...
Napor roditelja da rečima navedu tinejdžera na poslušnost, u stvarnosti ga navodi na neposlušnost. Ako mi roditelji ne promenimo svoje postupke, zasigurno ćemo na kraju imati buntovnika tinejdžera, a često i otuđenu mladu osobu. Međutim, to se ipak ne mora dogoditi.
Objasnite svom tinejdžeru kako ćete ubuduće iz svog rečnika izbaciti reči kritike, osuđivanja i poniženja. To sigurno neće biti lako, ali objasnite mu da ćete se truditi, i u slučaju da ako pogrešite, da ćete se izvinuti.
Recite mu i pokažite da su vam njegove ideje i osjećaji važni. To, naravno ne znači da ćete mu sve tolerisati i opraštati. Tinejdžeru su potrebne granice. Ali umesto izvikivanja grubih, ogorčenih reči osuđivanja, sigurno postoji bolji način da ga motivišete da se ponaša u skladu sa granicama.
Slušajte svoje dete, razvijte umeće čitanja između redova, razvijte uzajamno poštovanje i pokušajte razumeti sve kroz šta vaše dete prolazi. Pokušajte najprije čuti što vam dete želi reći, saslušajte ga, stavite se u njegov položaj pa tek onda izrecite svoje mišljenje. Nemojte moralisati, kritikovati, osuđivati, ponižavati jer time zatvarate vrata za budući kontakt. Dete od vas ne traži uvek savet ili mišljenje, nego često samo da ga saslušate.
Dopustite svom detetu što više samostalnog odlučivanja.
Poštujte njegovu privatnost. Tajne su sastavni deo puberteta.
Komunicirati je veoma jednostavno. Za tok razgovora je presudna međuljudska interakcija koja se odvija na nivou neverbalnog. Profesor Albert Mehrabian je naučnim istraživanjem fenomena komunikacije došao do sledećih rezultata: da položaj tela, gestovi, mimika i pokreti imaju ulogu u uspostavljanju komunikacije od 55%, a vokalne osobine glasa 38%. Dakle, ukupno 93% informacija dobijamo od sagovornika preko naših čula! Preostalih 7% odnosi se na reči i sadržaj koji nam sagovornik upućuje.
Umirite se, razmislite šta želite da prenesete komunikacijom na vašeg tinejdžera i stavite se u njegove cipele- uključite empatiju, ljubav i nežnost.
I nikada nikada ne odustanite od kontakta.Nikada nemojte odustajati od kontakta i pokušaja komunikacije sa svojim tinejdžerom, bez obzira na to koliko vam se čini da vašem detetu nije važno vaše mišljenje, najverovatnije grešite. Dete samo izgleda kao da mu nije važno. Činjenica jeste da mu ničije mišljenje nije važnije od vašeg.